Won't you die tonight for love.... baby join me..

Mi smo se suviše sretali na raskršćima neznanim
Mada smo različitim putevima koračali
Tinjalo nebo večernje u šiprazima zvezdanim
I uvek oblaci ždralova sa prolećem se vraćali.

Mi smo se suviše sretali a reči rekli nismo
I u leta kovrdžava sa preplanulim licima
Pod kapom zelenih dudova za časak zastali smo
Pa onda prošli, odlutali svako za svojim vidicima.

U novembru su oblaci kao buktinje rudeli
I vetar kišama umio sivo popodne ogolelo
A putevi se dužili i raskršća su žudela
Za nešto kratko u susretu što se toliko volelo.

U zime snežne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi
Dugo si, dugo čekala pod jablanom, na smetu
I vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom
Da sivookom putniku ne bude zima u svetu.

Pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja
Jer znam: na nekom raskršću neću te videti više
Pruzićeš nekome dlanove, prestaće putovanja
I pod krov neki svratićeš da se skloniš od kiše.

Spustiću tvoju maramu usput kraj putokaza
I sa vetrom - drugarom otići nabranih veđa
Jer meni život prestaje ako siđem sa staza
I pred nečijim vratima skinem torbu sa leđa.


Mi smo se suviše sretali....

Idem da probam da zaspim.
I plasim se da opet sanjam, tvoje lice i usne.
I strah ce me biti da ti pridjem,
strah da opet ne osetim tvoj bol,
strah za tvoj zivot, za tvoj mir.
Zelim da ti kazem koliko te volim,
koliko te zelim, koliko mi trebas.
Zelim da si tu,
i da ti dodirom oteram tu tugu s lica,
i tvoje ruke drzim u svojim rukama,
samo na tren.
Samo na jedan mali, majusni tren.
Dovoljan.

Poslije ljubavi
ostaju telefonski racuni koji blijede

Poslije ljubavi
ostaju case sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima

Poslije ljubavi
ostaje obicaj da se bijelo vino nalijeva u dvije case
i da crte budu na istoj visini

Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i zacudjen pogled konobara
sto nas vidi s nekim drugim

Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promasenosti

Poslije ljubavi
ostaje recenica - dobro izgledas, nista se nisi promijenila
javi se ponekad,
imas jos moj broj

Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vracali

Poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne sifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da ce neko iznenada doci,
spustena slusalica kada se javi neciji tudji glas,
hiljadu i jedna laz.

Poslije ljubavi
ostaju saucesnici,
cuvari tajne koja nije vise tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj zeni

Poslije ljubavi

ostaju prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,

Sto ne znam gde si sad
da odem na tren i utolim glad
Sto nemam neku moc
da zagrlis me jos ovu noc....

Niz moje prozore kise svu noc ko reke plove
A svaki jastuk na krevetu mom upomoc zove

.... I know I should stop believing
I know that there's no retrieving
It's over now

What have you done now....

I, I've been waiting for someone like you
But now you are slipping away
What have you done now
Why, Why does fate make us suffer
There's a curse between us
Between me and you

.... Would you mind if I killed you
Would you mind if I tried to
Cause you have turned into my worst enemy
You carry hate that I feel
It's over now
What have you done ..

Sada znam.
Rekao si da dolazis.
Rekao si onako usput:
.. imas mene..
A ja opet nisam smogla snage
da ti kazem da te volim.
A tek si sada svaki tren u svakom danu.
Kad bi se i sekunde mogle deliti na manje delove,
u svakom si delicu i od tih delica,
svaka moja misao. Sve.
Nemoj da te uplase ove moje reci.
Nemoj reci da te nisam razumela.
Bolje cuti i ti, i pusti me da sanjam...
Nemoj mi ugasiti dan.
Nemoj zatvarati moje oci.
Kad ih zatvorim sama, ja vidim samo tebe.
Znala sam da ce proci ono ludilo...
Sada znam, da sam tada znala.
Znala, da na kraju tunela cekaju tvoje oci,
i tvoj osmeh, pa makar bio poslat
hiljadama oko mene znacu da je moj,..
Znacu da si sretan, da ti je puna dusa...
Znacu da sam mali deo te tvoje proslosti,
i nekako pokusacu da budem sretna....

.... sad se kaju majevi,
snene zore i nemiri
pitaju zasto smo ih uopse i budili....